Mlatišuma
Mlatišuma | |
---|---|
Birth name | Staniša Marković |
Nickname(s) | Mlatišuma |
Born | 1664 Vražegrmci, Serbian Militia (1718–39) |
Battles/wars |
|
Staniša Marković (
Early life
According to
Career
Austro-Turkish War of 1716–18
He joined the Habsburg side during the
Upon the
Interwar period
The Kragujevac district, one of the most important and dangerous in the Serbian Military Frontier (Militärgrenze) due to its proximity to the Ottoman border, was put under Mlatišuma's command together with one of the hajduk companies in charge of direct border protection. In addition, he was also the second highest authority of the whole Serbian militia below the supreme commander Major Vuk Isaković. He was responsible for reporting to the Central Command in Belgrade the outbreak of an alleged vampire epidemic in Kragujevac that is dated to April 1725, making it the first official report of vampirism in the Military Frontier.[7] In other parts of Habsburg ruled Kingdom of Serbia similar cases followed, in which at least one Mlatišuma was involved, after which the Serbian word vampir entered German and later other world languages.
He was sent to the
He founded the Monastery of Drača in Kragujevac, completed on 5 October 1734.[12] There is a ktetor portrait of him.[13][14]
Austro-Russian–Turkish War (1735–39)
A
His forces attacked Užice.[18] Mlatišuma's forces liberated Kruševac on 20 July 1737[19] and carried much cattle.[20] Colonel Lentulus ordered that part of the cattle be returned to the population, the second part was sent to Sekendorf, the third held by the colonel to the need of his army.[20]
On 7 January 1739 he led attacks in Morava and Rudnik.[21]
He had settled 1,000 Christians in Habsburg territory after the war, during what is known as the "Second Great Migration". He was imprisoned in 1740, and is believed to have died the same year.
Legacy
He is enumerated in Serbian epic poetry, collected by Vuk Karadžić (1787–1864).[22] Sima Milutinović Sarajlija (1791–1847) wrote about him.[2] The Šumanović brotherhood in Crna Bara claim kindred.[23]
References
- ^ Milutinović 1835, p. 36.
- ^ a b Milićević 1901, p. 100.
- ISBN 9788619019569.
- ^ a b Đorđević & Čolović 1984, p. 105.
- ^ Skopsko naučno društvo 1938, p. 173.
- ^ a b Поповић 1950, p. 42.
- ^ Marín, Álvaro García (2021-01-01). "Analysis of a 1725 Report of Vampirism in Kragujevac". Journal of Vampire Studies.
- ^ a b Istorijski muzej Srbije 1984, p. 34.
- ^ Archivum philologicum et linguisticum. Matica srpska. 1973. p. 134.
- ISBN 9788670530133.
Crnogorski vojvoda Radonja Petrovic podnio je feldmarsalu zahtjev o zajednickoj akciji protiv Turaka trazeci da u slucaju pobjede ustanici ostanu na sluzbi austrijskog feldmarsala. Dok su vodeni pregovori, buk- nuo je narodni ustanak u ...
- ^ a b Raif Hajdaparšić (1996). Kolašinska kapetanija i bošnjački narod. Udruženje Bošnjaka Porijeklom iz Sandžaka.
Na čelu ustanka bio je kučki vojvoda Radonja Petrović. Na bošnjake iz tih krajeva krenula je i srpska vojska iz Kragujevca, pojačana sa jednim odredom policije koju je predvodio .Staniša Marković. Prema planu Srbije, trebalo je da zauzmu Prema planu Srbije, trebalo je da zauzmu sljedeća mjesta: Novi Pazar, Rožaj, Bijelo Polje i Peć. U isto vrijeme napadnut je i Bihor, gdje su srpske jedinice doprle do Godijeva, u kojem je smješten štab srpske vojske u kući Mustafe Sijarića.
- ^ Srbadija: časopis za zabavu pouku. Vol. 2. 1882. p. 245.
1734. српски оборкапетан Станиша Млатишума удари темељ манастиру Драчи у крагујевачком округу и доврши грађевину исте године 5 (16) октобра.
- ^ Zbornik, srednovekovna umetnost. Vol. 3–4. Muzej na Makedonija. 2001.
... манир поседуваат и сликарите на Дра- ча кои работеле во Србија под австриска власт и ги извеле фреските за ктиторот оберкапетан Стојан Млатишума.135 Фреските во Драча се сликани во годините кога се подготвувал соју- ...
- ISBN 9788638706716.
- ^ Vlado St Marijan (2005). Srpska istorijska čitanka: Istorija Srba u XVIII veku prema odabranim istorijskim izvorima. Dosije.
- ^ a b Skopsko naučno društvo 1938, p. 175
- ISBN 9788671730082.
Хајдучка војска била је подељена на 18 компанија, које су се распореЬивале у 4 групе.
- ^ Stevan Ignjić (1967). Užice i okolina 1862-1914. Novinska ustanova "Vesti,".
... стратегијски значај Ужица које представља центар турске одбране у западној Србији. Приликом аустријског напада на град 1737. године учествује и српска милиција под руководством Ста- иише Марковића, Косте Параћинца, ...
- ^ Milosav M. Đorđević (2000). Razbojna. Kulturno prosvetna zajednica Srbije.
Јула 1737. године српска милиција под командом обер-капетана Ста- нише Марковића-Млатишуме је ослободила Крушевац. У Крушевцу је затим организована скупштина народних ...
- ^ a b Istorijski muzej Srbije 1984, p. 35.
- ^ M. Đ Milićević (1876). Knez̆evina Srbija: Geografija--Crografija--Hidrografija--Topografija--Arkeologija--Istorija--Etnografija--Statistika--Prosveta--Kultura--Uprava. Sloboda.
„Године 1739, 7 Јануара, оборкапетан Станиша пошао је да узнемирује пашу јагодинског, и да сШали турски мост на Морави ; но како су се Турци томе надали и осигурали се, то се, Станиша обрне на Рудник, и ту примора турски ...
- ^ Вук Стефановиђ Караджиђ (1935). Српски рјечник, истумачен њемечкијем и латинскијем ријечима. Штампарији Краљевине Југославије.
- ISBN 9788649500129.
Sources
- Ljubo Mihić (1975). Ljubinje sa okolinom. Dragan Srnic.
- Skopsko naučno društvo (1938). Glasnik. Vol. 18–19.
- Исидора Точанац (2008). Српски народно-црквени сабори: 1718-1735. Историјски институт. ISBN 9788677430689.
- Milićević, M. Đ. (1901). Dodatak pomeniku od 1888: znameniti ljudi u srpskoga naroda koji su preminuli do kraja 1900 g. Srpska Kralj. štamp.
- Milićević, M. Đ. (1888). Pomenik znamenitih ljudi u srpskog naroda novijega doba. U Srpskoj kraljevskoj štampariji.
- Milutinović, Simeon (1835). Istorija Crne-Gore od iskona do novijega vremena. Fürstl. Dr.
- Staniša Marković-Mlatišuma: oberkapetan kragujevački. Skopsko naučno društvo. 1938.
- Ćorović, Vladimir (2001) [1997]. "Аустриски порази". Историја српског народа (in Serbian). Belgrade: Јанус.
- Dragoljub M. Pavlović (1901). Austriska vladavina u Severnoj Srbiji od 1718-1739, po građi iz bečkih arhiva. Štamp. Kralj. Srbije.
- Душан Ј Поповић (1950). Србија и Београд од Пожаревачког до Београдског мира, 1718-1739.
- Istorijski muzej Srbije (1984). Zbornik Istorijskog muzeja Srbije. Vol. 21. Muzej.
- Đorđević, Tihomir R.; Čolović, Ivan (1984). Naš narodni život. Vol. 2. Prosveta. pp. 105–.