Maine, Budva

Source: Wikipedia, the free encyclopedia.

Maine (Serbian Cyrillic: Маине) is a hamlet in northern Budva, Montenegro, located by the Grđevica River, between Budva and Pobori.

Podmaine monastery
was the gathering place of the historical tribe of Maine.

The area was inhabited by a small eponymous

St. George.[7]

References

  1. ^ Mulić, Jusuf (2005). "O nekim posebnostima vezanim za postupak prihataanja Islama u Bosni i netačnostima koje mu se pripisuju." Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. 23-24: 184. "U popisima, Arbanasi su iskazivani zajedno s Vlasima. To otežava uvid u moguće razlike kod prihvatanja islama od strane Vlaha i Arbanasa. Jedino se kod plemena za koja se izrijekom zna da su arbanaška, mogla utvrditi pojavnost u prihvatanju islama (Bjelopavlići, Burmazi, Grude, Hoti, Klimente/Koeljmend, Kuči, Macure, Maine, Malonšići/Malonze, Mataruge/Mataronge i Škrijelji). [In the lists, Albanians are reported together with Vlachs. This makes studying the possible differences in the acceptance of Islam by Vlachs and Albanians. Only with the tribes that are specifically known to be Albanian, could establish the occurrence of the acceptance of Islam (Bjelopavlići, Burmazi, Grude, Hoti, Klimenta / Koeljmend, Maine, Macura, Maine, Malonšići/Malonzo, Mataruge/Mataronge and Škrijelj).]"
  2. .
  3. ^ Ružica Guzina (1955). Knežina i postanak srpske buržoaske države. Kultura. p. 47. Retrieved 28 July 2013. Говорећи о Маинама напоменуо је да су Маине — „као мала кнежина или племе под Ловћеном између манастира Стањевића и Будве"
  4. ^ Odjeljenje društvenih nauka. Društvo za nauku i umjetnost Crne Gore. 1975. ... црногор- ски кадија, у XVII вијеку, вршио разграничење између Црне Горе и при- морских крајева, тј. између Будвана и Маињана
  5. ^ SANU (1971). "Editions speciales". 443. Naučno delo: 151. {{cite journal}}: Cite journal requires |journal= (help)
  6. ^ Danica Ilirska. 1838. pp. 155–. Maine, Pobori, i Braići, tri knežinice, koje se iznad Budve k Cernoj gori otežu, u kojih ima 1705 dušah sve pravoslavnoga zakona.
  7. ^ Dimitrije M. Kalezić (2002). P - Š. Savremena administracija. p. 1501. Retrieved 29 July 2013.