May consultations
The May consultations were an underground gathering of the Central Committee (
The exact place and date of the consultations is unknown, but based on the first records about it, it is assumed that it was held in Zagreb at the beginning of May 1941. The participants were communists from regional committees of Croatia,
The conclusions were subsequently interpreted and published in different records, and contained several key points aimed against Greater Serbian reactionary bourgeoisie, considered by them to be truly at fault for the war, and in favor of a Croatian state that would not actually be a fascist puppet state. At the time, however, their main point was to present to the Yugoslav public that communists of Yugoslavia had plans to struggle against the Axis occupation despite the Molotov–Ribbentrop Pact.
The CPY decided to organize the Military committees with each of its regional branches in Yugoslavia, similar to the Military committee of the Politburo established on 10 April 1941.
April meetings of communists in Zagreb
After the beginning of the
Date of the consultations
The first sources, including text published in Proleter, explained that the consultations were organized in the beginning of May 1941.[4] Different later interpretations about the exact date of the consultations from Vladimir Dedijer, a main official biographer of Josip Broz, raised doubts that this consultations even happened at all.[5] Some historians, including Veselin Đuretić, believe that the consultations have never happened.[6] The communist historiography explained the different interpretations of the exact date with necessity to keep the date as secret, but this argument is not valid.[7]
Participants
The consultations of the Central Committee of the Communist Party of Yugoslavia were initiated by Josip Broz Tito and attended by delegates from almost all parts of
- Josip Broz Tito - general secretary of the CPY
- Edvard Kardelj - member of Politburo from Slovenia
- Communist Party of Croatia
- Milovan Đilas- member of Politburo from Montenegro
- Ivan Milutinović - member of Politburo from Montenegro
- Franc Leskošek - member of Politburo from Slovenia
- Svetozar Vukmanović Tempo- member of Politburo from Montenegro
The secretary of the regional committee of CPY for Macedonia refused to send their delegates to Zagreb, the regional committee for Macedonia was disbanded.
Discussions
The purpose of the consultations was to discuss the reasons for defeat of Yugoslav Army and consequences of
One of the most important remarks of the leaders of Yugoslav Communist Party was their determined rejection of accusations coming from
The Yugoslav Communists rejected accusations of Ustaše propaganda that they were against Independent State of Croatia (NDH) because they were against independence of the Croats. The conclusions of the May consultations rejected such accusations and emphasized that Yugoslav Communists are not against independence of Croats, underlining that majority of Croats and Croatian nationalists knew very well that the main cause of the struggle of Yugoslav communists is liberation of all Yugoslav nations from exploitation of the Greater Serbian bourgeoisie, but in the first place for liberation of Croat nation.[23] The CPY stated that it is against NDH because it is not an independent Croatia, but a simple Italian province subjected to robbery of Italian and German imperialist thieves. That kind of "independent" Croatia is what they are against, together with 99% of Croats.[24]
Written records
No written records from this consultations were kept, the exact date of the consultations and exact place where it occurred is unknown, including the composition of the participants.[25] There are no written records which could be formal direct result of the consultations, the introductory text presented by Tito, the text of the resolution or scripts were never published.[26] In June 1941, after he went to Belgrade, Tito published a text about the May consultations in "Proleter", an organ of the Communist Party of Yugoslavia, only in June 1941 in German-occupied Belgrade.[27][28]
The main purpose of the decisions was to present to Yugoslav public that communists of Yugoslavia had plans to struggle against Axis despite the fact the Soviet Union had a pact of non-aggression with Nazi Germany (which would unravel on 22 June 1941).[29]
According to some sources,
The absence of the written documents from this consultations and different interpretations of the key details brought into doubt that these consultations has even occurred.[citation needed]
Report to Comintern about the consultations
After May consultations Tito went to German-occupied Belgrade where he resided until September 1941. At that time the Soviet Union had its embassy in Belgrade which was active even after the Axis occupied Yugoslavia because the Soviet Union and Germany were still allies until 22 June 1941. Tito delivered report to Moscow through an officer in the Soviet Embassy in Belgrade. His report had two main points:[31]
- The CPY preserved its continuity although Yugoslavia is occupied
- The CPY survived as unified political party although Axis members divided Yugoslavia and annexed some of its territories
References
- ^ (Jelić 1984, p. 7):"..Pitanje utvrđivanja sudionika Savjetovanja usko je povezano s pitanjem same svrhe toga sastanka I priprema za nj. Riječ je o tome da su sastancima članova CK KPJ i Ci<L KPH, kojih je bilo nekoliko u toku travnja, prisustvovali oni članovi koji su se nalazili u Zagrebu. ,..."
- ^ (Jelić 1984, p. 7):"..Po svoj prilici je na toj sjednici III ubrzo nakon nje donesena odluka o sazivanju širega jpartljskog savjetovanja na koje bi se pozvali predstavnici nacionalnih I pokrajinskih loikovodstava. ,..."
- ^ (Jelić 1984, p. 7):"...nema povratka na staro, na staru Jugoslaviju u kojoj su radne mase bile ugnjetene i' eksploatisane, a narodi obespravljeni,..."
- ^ (Jelić 1984, p. 2)
- ^ (Jelić 1984, p. 3):"Bez ikakvih novih argumenata Iskonstruirao je kvalitetno nove podatke o Savjetovanju, dovodeći u sumnju njegovo održavanje"
- ^ (Đuretić 1997, p. 42)
- ^ (Jelić 1984, p. 3):"Tvrdnja da se u spomenutim primarnim dokumentima »zbog konspiracije« nije dao tobožnji pravi datum, tj. da je Savjetovanje održano potkraj travnja, nema nikakve čvršće osnove"
- ^ Fourteen Centuries of Struggle for Freedom. Military Museum. 1968. pp. xxviii.
In early May, 1941, at the initiative of Josip Broz Tito, a Consultation of the Yugoslav Communist Party was held in Zagreb, attended by delegates from almost all parts of Yugoslavia.
- ^ (Jelić 1984, p. 8):"...Najprije treba konstatirati da su Savjetovanju prisustvovali svi članovi Političkog biroa Centralnog komiteta KPJ osim Aleksandra Rankovića. To znači da su na tom sastanku bili: Josip Broz Tito, generalni sekretar KPJ, Edvard Kardelj, Rade Končar, Ivan Milutinović, Franc Leskošek i Milovan Đilas.^..."
- ^ (Glišić & Borković 1975, p. 24):"... Александар Ранковић. Он је око три месеца вршио дужност секретара ЦККПЈ Хрватске,"
- ^ (Jelić 1984, p. 9):"Prema sjećanju člana Pokrajinskog komiteta Blagoja Neškovića, »od članova PK Srbije niko nije išao na sastanak u Zagreb posle 6. aprila«"
- ^ (Jelić 1984, p. 10):".*U relevantnoj povijesnoj literaturi također nema spomena o tome da je netko iz PK KPJ za Srbiju prisustvovao Savjetovanju"
- ^ (Vujnović 1986, p. 24):"Pošto je sekretar pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju odbio da njegovi predstavnici učestvuju na Majskom savetovanju u Zagrebu i raspuštanjem Pokrajinskog komiteta u maju,.."
- ^ (Perazić 2001, p. 62):"Одбио је да дође на мајско саветовање 1941 . године , изјавивши да је партијска организација Македоније саставни део Бугарске радничке партије . На тај начин он се сагласио са аспирацијама великобугарских фашиста"
- ^ (Nikolić 2000, p. 185)
- ^ (Nikolić 2000, p. 185)
- ^ (Nikolić 2000, p. 185):" На другој су били " разуларени енглески ратни хушкачи и великосрпски шовинисти који са својим провокацијама гурају земљу у ратни покољ...""
- ^ (Jelić 1984, p. 18):" Istina je da smo mi protiv takve 'Nezavisne Države↵Hrvatske' kakva je danas, kakvu su skrpili Pavelić i njegova bratija zajedno sa Mussolinijem i Hitlerom, jer to nije nikakva nezavisna država Hrvatska, nego obična talijanska provincija, objekt pljačke njemačkih i talijanskih imperijalističkih razbojnika. Protiv takve 'nezavisne' države Hrvatske nismo samo mi, već i 99 posto hrvatskog naroda.«"
- ^ (Jelić 1984, p. 8):"Jedna od bitnih i najznačajnijih ocjena rukovodstva KPJ na Savjetovanju sastojala se u odlučnom suprotstavljanju svim optužbama koje su potjecale iz velikosrpskih krugova: da hrvatski narod snosi glavnu krivicu za »brzu kapitulaciju jugoslavenske vojske«. "
- ^ (Jelić 1984, p. 8):"Majsko savjetovanje posebnu je pozornost obratilo analizi uzroka onako munjevitog sloma Kraljevine Jugoslavije u travanjskom ratii. U toj je analizi rukovodstvo KPJ istaklo nekoliko presudnih činilaca: politiku nacionalnog tlačenja koju su provodili režimi velikosrpske buržoazije više od _dvadeset godina; "
- ^ (Jelić 1984, p. 8):" kao što nema ništa zajedničko ni srpski narod sa izdajničkom klikom vladajuće srpske gospode."
- ^ (Jelić 1984, p. 8):" Ali srpski narod predobro zna da je glavni krivac sadašnje njegove tragedije, kao i tragedije svih naroda Jugoslavije, baš srpska reakcionarna vladajuća buržoazija i nju će u prvom redu pozvati na odgovornost kada za to kucne čas. Ona je glavni krivac svega zla koje je zadesilo kako srpski tako i ostale narode Jugoslavije.« "
- ^ (Jelić 1984, p. 8):" KP je odlučno odbijala optužbe, koje joj je tada upućivala ustaška propaganda, da su komunisti »protiv nezavisnosti hrvatskog naroda«. U vezi s tim u zaključcima Savjetovanja ističe se: »Razumije se da je to obična laž i kleveta. Mislimo da je dovoljno dobro poznato većini hrvatskog naroda, a i nekim frankovcima koji su sjedili na robiji zajedno s komunistima, da smo mi, komunisti, baš zbog toga i navukli veliku mržnju na sebe od strane velikosrpske buržoazije što smo se borili za nacionalno oslobođenje ugnjetenih naroda Jugoslavije, a u prvom redu hrvatskog naroda"
- ^ (Jelić 1984, p. 8):" Istina je da smo mi protiv takve 'Nezavisne Države Hrvatske' kakva je danas, kakvu su skrpili Pavelić i njegova bratija zajedno sa Mussolinijem i Hitlerom, jer to nije nikakva nezavisna država Hrvatska, nego obična talijanska provincija, objekt pljačke njemačkih i talijanskih imperijalističkih razbojnika. Protiv takve 'nezavisne' države Hrvatske nismo samo mi, već i 99 posto hrvatskog naroda.«"
- ^ (Jelić 1984, p. 1):"Nije sačuvan dokument o ovom savetovanju, nije poznat ni tačan datum njegovog održavanja, kao ni zgrada u kojoj se zasedalo i sastav učesnika"
- ^ (Jelić 1984, p. 1):"ni ti dokumenti nisu neposredni rezultat rada Savjetovanja u formalnom smislu riječi,...ne postoje neki dokumenti koji su u formalnom smislu riječi proizašli neporedno iz rada Savjetovanja kao što su Titov uvodni referat, rezolucija i zapisnik"
- ^ (Glišić & Borković 1975, p. 24):"и закључци са мајског саветовања које је написао Тито, а објављени су у „Пролетеру“"
- ^ (Jelić 1984, p. 1):"Kao što je poznato, o samom Savjetovanju postoje dva osnovna dokumenta. Prvi dokument pod naslovom »Savjetovanje Komunističke partije Jugoslavije«, objavljen je u »Proleteru«, organu OK KPJ, u lipnju 1941. u okupiranom Beogradu.^"
- ^ (Đuretić 1997, p. 42):"Анализа садржине одлука“Мајског саветовања” ЦК КПЈ показује да..."
- ISBN 9788674030899.
Мајском саветовању у Загребу, Комунистичка партија придаје велики значај а његове закључке и одлуке ... Тридесет година касније ће Милован Ђилас у својим мемоарима изне- ти разлоге који су налагали уништење тога записника. На томе заседању Комунистичка партија Југославије је донела одлуку о борби противу српскога народа, у циљу љу успостављања комунистичке власти и система у Југославији
- ^ (Jelić 1984, p. 1):"Tito je u svom izvještaju rukovodstvu Kominterne ukazao na dva bitna momenta. Prvi se odnosio na činjenicu da je KPJ »sačuvala kontinuitet u svome radu i međusobne veze« te da partijska rukovodstva na čelu sa Centralnim komitetom obavljaju svoje funkcije. Drugi moment ogledao se u tome što je KPJ »ostala jedinstvena, a CK rukovodi nesmetano u svim oblastima okupirane zemlje i ima redovne veze s tim oblastima«"
Sources
- Glišić, Venceslav; Borković, Milan (1975). Komunistička partija Jugoslavije u Srbiji 1941-1945. Rad.
- Kostić, Svetozar (1967). Vojvodina 1941: Radovi i diskusije sa skupa istoričara u Subotici 8. i 10. decembra 1966. god. Pokrajinski odbor Društva istoričara SR Srbije za Vojvodinu.
- Đuretić, Veselin (1997). Nasilje nad srpskim ustankom: opsene naroda u ime "Rusije i komunizma". Srpska akademija nauka i umetnosti. ISBN 9788671790246.
- Perazić, Gavro (2001). Rambuje ili rat: međunarodno-pravna dilema. Novinsko-izdavački centar "Vojska". ISBN 9788675300243.
- Nikolić, Kosta (2000). Komunisti u Kraljevini Jugoslaviji: od socijal-demokratije do stalinizma : 1919-1941. LIO.
- Jelić, Ivo (1984). Magazine of contemporary history. Institut.
- Vujnović, Stevo (1986). Vojna organizacija jugoslovenske revulucije [sic]. Partizanska knj.